UTISAK JEDNOG UČENIKA
Petak, 10-10.2008.godine. Svi
učenici osmogodišnje skole idu na izlet. Plato ispred KSC-a u Ilijašu
bio je pun užurbanih izletnika. Smijeh, cika i dovikivanje prestalo je
ulaskom u autobuse.
Tačno u 9 sati krenulo se prema Bistričaku, izletištu blizu Zenice. Iz
autobusa se čula pjesma i veseli smijeh.
Naši nastavnici, uvijek tako strogi i ozbiljni taj dan bili su naši
stariji drugovi, veseli i nasmijani kao sto su i njihovi đaci.
Bistričak, proplanak sa
bistrim, studenim potokom u čiju hladnoću sam se lično uvjerio pretvorio
se u ogromnu igraonicu. Lopta, žmurka, trkanje...
Igralo se svega sto razigranoj mašti tinejdžera može pasti na pamet.
Nastavnici su imali pune ruke posla držeći nas na oku kako bi sve prošlo
u najboljem redu.
Ipak, iznoseći vlastiti primjer, moram naglasiti da je u trci za loptom
mnogo djece isprobalo hladnoću
vode u potoku.
Blato koje smo pokupili hlačama i jaknama donijelo je dosta kazni po
povratku kući.
Moram priznati da sam bio jedan od bezbroj neodgovornih dječaka koji su
umjesto suvenira,
na Bistričaku kupili plastični pištolj. Nimalo pohvalno!
Sve u svemu izlet je bio
uspješan. Sva sreća pa su nakon izleta bila dva slobodna dana za odmor
koji je bio potreban prvenstveno nastavnicima.
Treba im zahvaliti na razumijevanju i strpljenju koje su pokazali za
naše nestašluke.
Povratkom u Ilijaš završen je izlet.
Učenik: Omer
Semić V-2
|