UTISAK JEDNOG UČENIKA               

        Petak, 10-10.2008.godine. Svi učenici osmogodišnje skole idu na izlet. Plato ispred KSC-a u Ilijašu

bio je pun užurbanih izletnika. Smijeh, cika i dovikivanje prestalo je ulaskom u autobuse.

Tačno u 9 sati krenulo se prema Bistričaku, izletištu blizu Zenice. Iz autobusa se čula pjesma i veseli      smijeh.

       Naši nastavnici, uvijek tako strogi i ozbiljni taj dan bili su naši stariji drugovi, veseli i nasmijani kao sto su i njihovi đaci.

         Bistričak, proplanak sa bistrim, studenim potokom u čiju hladnoću sam se lično uvjerio pretvorio se u ogromnu igraonicu. Lopta, žmurka, trkanje...

Igralo se svega sto razigranoj mašti tinejdžera može pasti na pamet. Nastavnici su imali pune ruke posla držeći nas na oku kako bi sve prošlo u najboljem redu.

Ipak, iznoseći vlastiti primjer, moram naglasiti da je u trci za loptom mnogo djece isprobalo hladnoću

vode u potoku.

Blato koje smo pokupili hlačama i jaknama donijelo je dosta kazni po povratku kući.

Moram priznati da sam bio jedan od bezbroj neodgovornih dječaka koji su umjesto suvenira,

na Bistričaku kupili plastični pištolj. Nimalo pohvalno!

        Sve u svemu izlet je bio uspješan. Sva sreća pa su nakon izleta bila dva slobodna dana za odmor koji je bio potreban prvenstveno nastavnicima.

Treba im zahvaliti na razumijevanju i strpljenju koje su pokazali za naše nestašluke.

         Povratkom u Ilijaš završen je izlet.

                                                                                                             Učenik: Omer Semić   V-2